O Somboru

Sombor je 1749. godine statusom slobodnog kraljevskog grada dobio slobodu (neku vrstu autonomije) koja je bila velika povlastica, jer je još samo 55 gradova u onom ogromnom carstvu uživalo taj status. Grad je dobio mnoge privilegije: od prikupljanja poreza i ostalih gradskih prinadležnosti, pa sve do autonomnog sudstva koje je, za razliku od drugih kategorija naselja, imalo i pravo da donosi smrtnu kaznu, tzv. ius gladii, tj. “pravo mača”. Podaci kažu da je već nepuna 4 dana od dobijanja statusa slobodnog kraljevskog grada i prava koja uz to idu, jedan čovek obešen, a drugom je odrubljena glava i ostatak tela bačen na lomaču, jer su oskrnavili jedno dete. Inače, najčešće kazne su bile bičevanje, što bičem, što štapom, i to velikim brojem udaraca, da onome koji je na to osuđen više na pamet ne bi palo da išta ukrade, bogohuli ili psuje na javnom mestu. Uz sudstvo, grad je imao organizovanu i jaku policiju, tj. žandare, s kapetanom na čelu, veoma dobru vatrogasnu službu i dr. službe od opšte koristi.

Sve je to manje-više funkcionisalo do građanske revolucije 1848/49. koja je zahvatila celu Evropu, pa i Austriju i Ugarsku, kada je konačno ukinut feudalni sistem i svi ljudi dobili građanska prava. Ubrzo zatim, 1867. godine, dolazi do Austrougarske nagodbe, odnosno dvojnog sporazuma o stvaranju jedne velike austrougarske monarhije “K und K”. Sombor je, doduše i dalje ostao sa statusom koji je dobio 1749. godine, ali sa mnogo manje ingerencija. Bio je sedište Bačko-bodroške županije, treće po veličini u Austrougarskoj, veliki srpski i bunjevački trgovačko-prosvetni centar, veliki željeznički čvor i saobraćajni centar sa 7 željezničkih pravaca, od kojih 3 prema sadašnjoj Mađarskoj, tj. Budimpešti, grad sa skoro stalnih 20 hiljada stanovnika... Sa mnogo toga što, možda nikad više, na žalost, neće imati.

Sledio je prvi svetski rat. Sombor tad ima oko 28 hiljada stanovnika, od kojih su mnogi mobilisani i poslati na front, u Srbiju, ali na “K und K” strani. Prošlo je i to, došla je 1918. i Sombor ubrzano, tačnije od 01. januara 1930. godine, otpočinje gubiti sve privilegije. Ukida se (tadašnja) Bačka oblast, stvara se Dunavska banovina i centar se premešta u Novi Sad. Dolazi II svetski rat, ponavlja se ista priča, kao i 1918. godine. Sombor ostaje u zapećku države, u slepom crevu, bez izlaza u Evropu i to ostaje do danas.